Poezija otpora: pjesničko-kazališna radionica u Karlovcu

Poezija važi za “elitnu” umjenost, kao i za par excellence individualnu i individualističku kreativnu praksu. Što se, međutim, dogodi ukoliko poeziju pokušamo pisati kolektivno? Je li to uopće moguće bez padanja u banalnost? I zašto - je li poezija uopće u stanju artikulirati određeno kolektivno iskustvo?

Inspirirane_i konceptom “estetike potlačenih” koji je u svom poznom radu postulirao značajni brazilski dramaturg i kazališni pedagog Augusto Boal, članice i članovi zagrebačke skupine Centar za kazalište potlačenih - POKAZ u posljednje vrijeme istražuju koncept “poezije potlačenih”. Zanimaju nas specifične mogućnosti poezije: što je to poezija sposobna saopćiti, a da to nije nijedan drugi diskurs? Kako mobilizirati njene specifične potencijale? Pritom tvrdimo da je ne samo vrijedno, nego i značajno otvarati prostore poezije za demokratičnu participaciju i pokušavati kolektivno prisvojiti njena sredstva. Ako je kazalište, po Boalu, “proba za revoluciju”, poezija može postati gerilska akcija “miniranja” jezika, stvaranje lakuna i procijepa u jezičnoj stvarnosti i osvajanje novih prostora slobode unutar njenih okvira.

Pozivamo vas da nam se pridružite na otvorenoj radionici poezije potlačenih u subotu, 22. 5. od 15-19 u Urbanom parku (ako vrijeme bude nesklono, povući ćemo se na Malu Scenu). Radionicu će voditi Dinko Kreho i Josipa Lulić Ponesite jednu pjesmu po vlastitom izboru (klasičnu, modernu, postmodernu, suvremenu, domaću, stranu...) i jedan novinski isječak koji ukazuje na određeni društveni problem koji prepoznajete i kojim biste se voljele_i baviti. Uz pomoć metoda kazališta potlačenih čitat ćemo, kombinirati, istraživati različite spektre jezika, i pokušati stvarati poeziju koja će ujedno biti učinkovita kao poezija i relevantna u kontekstu borbe potlačenih.

Radionica je besplatna, ali prijave su obavezne jer je broj sudionika_ca ograničen! Prijavite se na ckp.pokaz@gmail.com

*financirano sredstvima Ministarstva kulture RH*