ŠTO RADIMO?

Kazalište potlačenih vrsta je interaktivnog političkog teatra koju je šezdesetih godina u Brazilu razvio Augusto Boal, te ju je desetljećima potom zajedno sa svojim suradnicima nastavio razvijati kroz radionice i predstave u cijelome svijetu. Ovaj termin obuhvaća niz kazališnih i aktivističkih tehnika koje povezuje inzistiranje na demokratskom dijalogu i (samo)osnaživanju potlačenih skupina. Sve tehnike Kazališta potlačenih ukorijenjene su u svakodnevnom iskustvu nasilja i opresije, kako bi sudionici/e od pasivnih promatrača postali/e aktivni/e sudionici/e vlastitih života, ali i kako bi sudionice/e svojim djelovanjem (umjetničkim i aktivističkim) potaknuli članove i članice zajednica iz kojih dolaze na djelovanje – kako na kazališnim daskama, tako i na ulici i u školi ili na radnom mjestu. Proživljena iskustva opresije tako se kroz igre i kazališne i umjetničke vježbe prerađuju, dijele i promišljaju, kako bi na koncu radionice proizvela umjetničko djelo, koje potom i samo kod publike postaje pogon za daljnje promišljanje, utoliko što je poziva na sudjelovanje i omogućuje joj djelovanje. Tehnike Kazališta potlačenih raznovrsne su, ali sve dijele iste osnovne principe: utemeljene su na življenim opresijama, dijalogu, pozivu na djelovanje.
Tehnike kazališta potlačenih su: forum-kazalište, nevidljivo kazalište, kazalište slika, legislativno kazalište, novinsko kazalište, duga želja.

Aktivnosti forum-kazališta bazirane su na metodi rada prema konceptu Kazališta potlačenih. Riječ je o društevno angažiranoj, aktivirajućoj i kreativnoj kazališnoj praksi, koja stvara prostor dijaloga i djelovanja u kojem se događa iskustveno učenje, spajanje osjetilnog i kognitivnog, osobnog i društvenog, a koja doprinosi osnaživanju i transformaciji uključenih sudionika. 

Forum-kazalište jedna je od najraširenijih tehnika suvremene dramske pedagogije i primjenjuje se u više od 100 zemalja svijeta te se koristi u školama te u sredinama sa specifičnim grupacijama, npr. ovisnicima, zlostavljanim ženama, zatvorenicima, djecom s poteškoćama u razvoju ili problemima u ponašanju, itd. U osnovi ideje kazališta potlačenih pa tako i forum-kazališta je da potiče ljude na djelovanje, budući da kroz scenu (model-priču) postavlja pitanje, a odgovor dobiva u obliku reakcija, intervencija publike. Teme koje prikazuju model-priče jesu društveno relevantne, publici iskustveno bliske, bazirane na nekom obliku nepravde u kojem se protagonist pokušava izboriti za sebe, a antagonist mu ne dopušta. Publici se postavlja pitanje „Što bih ja napravio?“ te „Postoji li alternativa?“. Kroz postavljanje pitanja, savjetima te ulazeći u uloge, publika sudjeluje u rješavanju nekog društvenog, naizgled nerješivog problema. Učestvovanje u forum-igri doprinosi osvještavanju i osnaživanju samih sudionika, razvoju njihovih socijalnih kompetencija, kritičnosti i odgovornosti te poboljšava njihovu uključenost i angažiranost u društvena događanja. Potiče i jača građansku svijest prema djelovanju i reakciji na nepravdu, jer "forum-priča" djeluje na sudionike kao "kamenčić u cipeli", žulja ih i ne daje im mira, traži od učesnika da kreativno misle i da se suočavaju s problemom, čuju i uvažavaju tuđa mišljenja te djeluju koristeći metode nenasilnog rješavanja sukoba.

​

U procesu radioničkog rada skupina (bez obzira na uzrast) prolazi kroz sljedeća područja grupnog, dramsko-pedagoškog rada:

-  vježbe upoznavanja, opuštanja  i zbližavanja;

-  vježbe povjerenja, koncentracije i osjetilnih senzacija;

-  vježbe osvještavanja i korištenja tijela i glasa;

-  vježbe osvještavanja pozicija moći i sukoba;

-  vježbe osvještavanja emocija; 

-  vježbe imaginacije;

-  vježbe pantomime;

-  vježbe  improvizacije; 

-  kazalište slika (image teatar);

-  priprema i oblikovanje forum-priča koje proizlaze iz iskustva sudionika kroz mnoštvo glumačkih vježbi.