Lijepa Naša - Intervju s Harpreetom (Bobbyjem) Singhom

Lijepa Naša je naslov predstave legislativnog kazališta koja je nastala iz iskustava sudionika_ca, te predstavlja problem za koji smatramo da nema adekvatno zakonsko rješenje. Cilj legislativnog kazališta je da o tom problemu progovori javno, te da u dijalogu s publikom stvorimo kritičnu masu koja će imati moć da donese neke zakonske promjene.

Sinopsis predstave: Chia dolazi na granicu Hrvatske, zaustavlja ga policija. On je izgubio svoju obitelj i dom i traži zaštitu. Policija ga prebacuje u Porin, tamo se različite službe loptaju s njime dok ga ne ostave u sobi da čeka. Bezlična birokracija mu na papiru dozvoljava rad i život, ali neprestano loptanje i čekanje dodatno iscrpljuje Chiu koji mjesecima gradi život u Hrvatskoj do trenutka kada dobija negativ. Tada mu se ruši svijet, no slamku spasa predstavlja mogućnost da dobije papire preko radne dozvole. Šef je zadovoljan s njegovim radom i za kratko vrijeme Chia je siguran - no posao ide loše i šef ga mora otpustiti, što automatski ostavlja Chiu bez doma, bez sigurnosti, stana, prihoda, zdravstvenog - bez života.

O predstavi i procesu rada razgovarali su Josipa i Bobby, na mješavini hrvatskog i engleskog, te smo tako i prenijeli razgovor.

Josipa: Skupa smo radili predstavu - reci nešto o njoj, koja je tema. koji su problemi?

Bobby: Tema predstave je ako nemaš papire, onda ćeš izgubiti život, samo za jedan papir. How hard life is here if you don’t have papers. And you have to do a lot of waiting, a lot of waiting. You are losing your dignity, and it is hard to feel safe.

Josipa: A kako ti je bilo iskustva samog rada, proba, priprema scene? Što ti je najviše ostalo u sjećanju?

Bobby: Meni je to bilo jako emotional. Rekli smo prave stvari, real stories, that was very emotional. The part that stayed in my mind is how one paper can decide your entire life.

Josipa: A kako ti je bilo igrati predstavu pred publikom? Naša predstava nije samo predstava koju publika gleda, nego publika može sudjelovati, 

Bobby: Meni je to bilo jako powerful. You can feel what people are seeing - sometimes it was pity, sometimes it was shock. But when we show everything at once, it is hard for people to understand everything, especially for immigrants, so my idea was to show it little by little. And we should give them paper and pen to write down their suggestions, because people sometimes feel shy to speak in front of the audience. And we should keep the language clear and simple. We are opening the eyes of the people by showing this play and talking about it out loud.

Josipa: Da li misliš da kazalište u tome pomaže, ili ne bi bilo razlike da o tim problemima samo pričamo? Koja je uloga predstave?

Bobby: Ja mislim da je bolje da nešto pokažemo, nego da samo pričamo ili pokazujemo na papiru. Especially when it comes to human rights. It creates emotional response, we are sharing stories, so people can feel what the others are feeling, and this makes it really impossible to ignore.

Josipa: koji su planovi za dalje, kako ćemo se organizirati oko problema sigurnog života u Hrvatskoj?

Bobby: Mi ćemo napraviti grupe na Facebooku i WhatsAppu, i tamo ćemo dijeliti što treba. We need to prepare ourselves to forward information, we will contact legal advisers. We want to also end labour market test. 

Josipa: Yes, we talked about different ideas, among others to fight to make it possible to apply for papers from Croatia, without deportation. Imaš li neku poruku za čitatelje intervjua?

Bobby: We are doing important work, We are trying to save people’s lives. A lot of people don’t know what to do, they don’t know any local people. For them we are really helpful.

*Ovu smo predstavu posvetili našem prijatelju L, koji ju je s nama pripremao, da bi prije premijere bio prisiljen napustiti zemlju i početi iznova nesiguran put potrage sa sigurnim životom.

Predstava je rezultat projekata Act(ivate) Your Story i COFA.